Бесплатни правни савети
ПРАВДА И ПРАВО

Почетна / Вести / SRBI SA KiM naš odgovor je isti: Muka nam je!“BOLJA BUDUĆNOST” NA UDICI,JANJA GAĆEŠA: PRVA I POSLEDNJA DILEMA SRBA NA KOSOVU ILI PRIZNAJEMO, KRIVI SMO

SRBI SA KiM naš odgovor je isti: Muka nam je!“BOLJA BUDUĆNOST” NA UDICI,JANJA GAĆEŠA: PRVA I POSLEDNJA DILEMA SRBA NA KOSOVU ILI PRIZNAJEMO, KRIVI SMO

Šta bude trećeg novembra i posle toga – biće. Glasali, ne glasali, dostojni Kosova i Metohije očigledno nismo – svi u kompletu

Prevrćem vesti po internetu, čitam sve što je vezano za predstojeće izbore na Kosovu i Metohiji, i evo šta primećujem. Stvaraju se dve slike prilika na Kosovu. Jednu kreira državni vrh, koji poziva da se na izbore izađe – odnosno na poslušnost, a drugu deo opozicije koja poziva na bojkot – neposlušnost. Sve se svodi na prostu računicu: ako ne izađemo na izbore i glasamo za listu “Srpska”, bićemo krivi jer time – tako državni vrh kaže – gubimo sve veze sa Beogradom. Deo opozicije kaže da ćemo se kajati ako izađemo na izbore. Znači, opet krivi. To su oni koji su posle potpisivanja Sporazuma burno regovali nekoliko nedelja, a onda se ućutali, kao da čekaju predizbornu kampanju. Da ih podsetim da će na Kosovu i Metohiji do tada sve biti završeno.

I jednima i drugima naš odgovor je isti: Muka nam je!

Beogradska pregovaračka trojka je “izboksovala” u Briselu mogućnost formiranja Zajednice srpskih opština, koja se narodu u Srbiji predstavlja kao početak i kraj svega vezanog za kosovsko-metohijske Srbe. Kada se bitni detalji prećute, Zajednica srpskih opština je obećana zemlja, ono što vekovima mnogi vladari ne uspeše da reše, ono za šta se krv prolivala – kada svest promenimo, i mi ćemo da shvatimo da je to bilo zaludno jer su oni mudrošću u Briselu taj viševekovni problem rešili u nekoliko rundi pregovora. Očas posla!

Stvara se slika, da svako ko površno prati celu priču oko Kosova i Metohije kaže: pa šta hoće više ti Srbi sa Kosova?

“BOLJA BUDUĆNOST” NA UDICI Ponuđen je datum za početak pristupnih pregovora za ulazak u EU. Jesu oni jedno veliko ništa, ali su u Srbiji podignuti na takav nivo da se stiče utisak da će se od februara živeti kao u utopiji – radiš koliko možeš, uzimaš koliko ti treba.

Tako je “bolja budućnost” okačena na udicu, doduše za sve lakoverne, ali i oni koji znaju da je Sporazum iz Brisela loš su namučeni, pa će i oni poverovati da je vredelo dati Kosovo i Metohiju jer i njima je došla voda do grla. Dokazali su nam to odzivom na mitinge koji je trebalo da budu podrška Srbima na Kosovu i Metohiji.

Zato treba naterati Srbe sa Kosova i Metohije da izađu na kosovske izbore. Od toga zavisi “bolja budućnost” cele Srbije. Zato Srbi koji žive na Kosovu i Metohiji moraju da pristanu na prihvatanje “kosovskog Ustava”, Hašima Tačija kao svog predstavnika u svetu ili sutra Ramuša Haradinaja ako pobedi na sledećim parlamentarnim izborima. Jer Zajednica srpskih opština neće trajati koliko i Tačijev mandat.

Ni jednog albanskog političara ne mogu zamisliti da sutra bilo gde u svetu pomene Zajednicu srpskih opština kao nešto posebno u okviru “njegove države” koju čini jedna etnička zajednica – manjina, a koja je pod okriljem Beograda. Jednostavo, neće biti potrebe, bićemo pod njihovom direktnom vlašću. Verujem da će predstavnici Srba u toj Zajednici nastojati da objasne kako “država Kosovo” za nas nije “država”, ali ko će ih čuti kada već prihvatimo “Ustav Kosova” i sudove koji će sprovoditi kosovske zakone? Kada će nas “grb države Kosovo” čekati na svakom papiru koji treba da popunimo. Štampaće ga i gde treba i ne treba, tek da pokažu moć. Pa već sada svaki račun na fiskalnoj kasi u srpskim sredinama na poleđini ima “grb Kosova”. Retko ćete ga naći na računima u prodavnicama u delu Kosova gde su Albanci većina. Izgleda da je obavezan samo za Srbe. Teško je za poverovati, ali je tako.

Dalje, o kojoj vezi sa Beogradom pričamo? Finansiranje prosvete i zdravstva na Kosovu nije dovoljno jak argument. I to će preći u ruke Prištine, pitanje je vremena, ali trenutno su za Prištinu bili bitniji dogovori oko telekomunikacija, energetike – jer oni donose novac. Finansiranje prosvete i zdravstva bi bilo samo opterećenje za već jadan “kosovski budžet”.

Jasno je to nama.

Pitaju se ljudi gde će imati zdravstveno osiguranje? Hoćemo li moći da se lečimo u centralnoj Srbiji o trošku osiguranja koje se izdvaja Prištini ili nam “kosovske bolnice” ne ginu? Sedamdesetih godina prošlog veka u njima su ubijali srpsku novorođenčad.

Mi to nismo zaboravili!

ZNAMO ŠTA ĆE BITI Eto, pre trećeg novembra, mi, Srbi sa Kosova i Metohije, između ostalog, tako razmišljamo. Jezivo nam zvuči ta integracija, jer ZNAMO sa kim imamo posla. Albanci će na svaki način osporavati sve što mogu. Ne kažem da se predstavnici Srba u Zajednici neće boriti, ali znam da će gotovo uvek biti poraženi. Pa i u Briselu nećemo moći doveka da se, kao i ovih dana, na svako crveno svetlo iz Prištine tužakamo, potpuno nemoćni, nesposobni, da bilo šta sami rešimo. Doći će neki novi ljudi, koje potpisani Sporazum neće zanimati u onoj meri u kojoj mi mislimo da treba. Ne kažem da ćemo odustati, ali ćemo na kraju završiti pred nekim šalterom daleko od bilo kakvog državnog nivoa. Neće se Brisel večito baviti Kosovom, preći će na druge ucene.

Tek ćemo se mi o svom jadu zabaviti!

Zato poručujemo da smo potpuno svesni da smo krivi u oba slučaja. Nisu krivi oni koji su potpisali kapitulaciju u Briselu i teraju nas na silu da to prihvatimo kao pobedu. Ni oni koji nude mrvice sa poda (ne sa stola) Evropske unije. Ni ovi treći što su nas ubijali, a sada se prave obrazovani i fini, kao da su celog života cveće uzgajali. Pa ni pomenuta opozicija (mada sumnjamo da ona uopšte postoji), koja nema moći da okupi 20 hiljada ljudi, svojih pristalica.

Znači, mi samo pre glasanja treba da odaberemo da li je bolje da budemo proglašeni krivim od strane državnog vrha ili dela opozicije.

Šta bude trećeg novembra i posle toga – biće. Glasali, ne glasali, dostojni Kosova i Metohije očigledno nismo – svi u kompletu.

Jer izgleda da se u današnjoj Srbiji razmišlja o svemu samo ne o Srbima i Kosovu i Metohiji, ne na ispravan način. Niko nas ne čuje kada kažemo da živimo u okupaciji, da okupator ne može biti tvoj prijatelj. Bilo da je u Prištini, Briselu, Vašingtonu, Londonu, Parizu, na Mesecu. Ne treba nam “rešenje” poput briselskog i mlake osude istog, koje vode ka sigurnom gubitku teritorije. Uvek kažem teritorija, a Kosovo i Metohija su više od toga. Ono što bi trebalo da Srbima ova Pokrajina znači, ne meri se samo procentima.

Zato ostatku Srbije, ako će ti biti lakše što nećeš u Evropsku uniju, jer i ovako i onako nećeš, ali ako ti kažu da je to samo zbog nas – krivi smo. Ako ti dozvole datum, negde u budućnosti, a ne bude odmah kao u utopiji, i za to preuzimamo krivicu! Kako kome treba za predizbornu kampanju, i poziciji i opoziciji, okrivljujte nas.

Sve je lakše nego boriti se za nas, za Kosovo i Metohiju.

Čast izuzecima!

I, znamo da smo vezu sa Beogradom izgubili onda kada su potpisali briselski Sporazum. Tu su nas oduvali, sa sve fusnotom! IZVOR//Фонд
Стратешке
Културе

Информације о Ana Markovic

Погледајте такође

НИКАНОР ЈЕДИНИ ДОСТОЈАН ПАСТИР

Владика Никанор се црвеним словима уписао у историју Србије. Његово Преосвештенство Епископ банатски Г.Никанор је …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *