Jedni mediji okrivljuju druge medije da su cenzurisani. To je tek smejurija. Koliko je necunzurisanih medija danas? I ne samo ovde. Svuda.
Ipak, vratimo se na lokal. Za medije koji su finansirani iz državnih institucija očekuje se da budu najcenzurisaniji. U nekom smislu – da. Kod njih ćete naći izjave „aktuelnih“ političara, predstavnika državnih organa i institucija, rukovodilaca. Sve u svemu, na njihovim stranama – njihove slike.
Šta je sa ovim drugim medijima?
Gde se to oni „ne autocenzurišu“? Konstantno prozivaju jedni druge za istraživačko novinarstvo. Ko ga radi? Gde ga radi? Šta istražuju? Polovina ne zna ni šta bi istraživala, druga polovina ne usuđuje se ni da pokrene istraživačke teme. Šta znaju, možda im pre ili kasnije zatreba neko od tih na vlasti. Da pomogne, da pozajmi auto, da uplati neku sumu. Bolje je držati se politike nezameranja. Zbog politike nezameranja, tu smo gde smo. Ajde da se ne lažemo, na Kosovu i Metohiji nema necenzurisanih medija, ali nema ni cenzurisanih. Ne znam za situaciju da je neko uputio direktivu – nemojte ovo i ono. Postoje, uglavnom, autocenzurisani mediji i politika nezameranja i nečačkanja tamo gde nije mesto.
Koji medij na Kosovu se pozabavio duplim platama, situacijom u zdravstvu, projektnim finansiranjem, itd, itd….
Zato, prestanite sa prozivkama i praćenjem šta radi onaj drugi. Za promenu, pozabavite se time šta vaša čitalačka publika, gledaoci i slušaoci žele da pročitaju, vide i čuju, a ne političari i konkurentska medijska kuća. IZVOR/STRANICA SA KOSOVA IZ DRUGOG UGLA