Повезане објаве
Najmlađa kćerka kneza Lazara i kneginje Milice, rođena je, pretpostavlja se, između 1373. i 1376. godine, u Kruševcu. Roditelji su joj dali biblijsko ime Olivera (na latinskom maslina), kao simbol napretka, ljepote, snage i mira. To ime kao da je odredilo dalju sudbinu male kneginje, pišu Nezavisne.
Pored braće Stefana i Vuka i sestara Mare, Dragane, Teodore i Jelene, Olivera je bila miljenica roditelja. Olivera je djetinjstvo provela na dvoru u Kruševcu, učeći se lijepom ponašanju. Obrazovanje kneževske djece u Srbiji prvenstveno je bilo zadatak i obaveza. Nastavu su držali sveštenici, ali i privatni učitelji iz drugih zemalja. Neizostavno je bilo podučavanje čitanju, pisanju, matematici, pjevanju, morao je tečno da se govori latinski i grčki.
Lazar odbio Obilića, pa kneginja Oliveru dala Bajazitu
Prema neprovjerenim podacima, plavokosa Olivera osvojila je srce Miloša Obilića, mladog braničevskog vojvode. On je bio čest gost na dvoru njenog oca, od koga je čak zatražio kneginjinu ruku. Lazar ga je odbio, uz obrazloženje da mu je kći isuviše mlada za udaju. Dalje redove ove nepotvrđene priče izbrisala je historija i Boj na Kosovu 28. juna 1389. godine. Olivera je data za ženu čovjeku koji je napao njenu zemlju i pogubio njenog oca.
Kneginja Milica, koja je poslije Kosovske bitke vladala Srbijom, uz saglasnost sve vlastele, državnih činovnika, patrijarha i arhijereja maloljetnu Olivera, u proljeće 1390. godine, dala je harem sultana Bajazita. Zauzvrat je sklopljen mir sa Turcima i Srbija je postala vazalna država obavezna da Turskoj pruža pomoć u vojnim pohodima.
Kneginju su u harem vodila oba brata , kneževići Stefan i Vuk, kojima je to bilo prvo putovanje na poklonjenje novom vrhovnom gospodaru Srbije. Prema predanju, put iz rodnog Kruševca ka Drenopolju narod je Oliveri posuo ružama. Sultan Bajazit, plah i nabusit nasljednik trona, tada je već imao tri žene, kadune, koje su mu podarile šestoro djece, četiri sina i dvije kćeri. Olivera je u haremu zatekla i druge plemkinje, kako osmanskog, tako grčkog i francuskog porijekla.
Vremenom se ipak rodila ljubav
Ipak, srpska princeza i posljednja turska sultanija se od početka izdvojila hrabrošću, mudrošću i istrajnošću. Nijednoj prije nje, koja nije prešla u islam, nije pošlo za rukom da postane toliko uticajna. Vremenom se između Olivere i sultana ipak rodila ljubav. Zahvaljujući njenom velikom uticaju na Bajazita, ali i Bajazitovom velikom poštovanju prema kneginji Milici i Stefanu, Srbija je u to vrijeme imala mnogo povoljniji položaj nego druge balkanske vazalne države.
U turskoj „Hronici”, Ašik-paše Zade, napisanoj oko 1484. godine, Oliveru zovu „Srpkinja devojka” ili „Ćaurka devojka” koja je ljepotom i strpljivošću zaludjela sultana Bajazita. Kao pravovjerni musliman i derviš, Ašik-paša je zamjerio turskom caru što se odao alkoholu, navodno pod uticajem nove žene. Ali jedino što se sa sigurnošću može pretpostaviti jeste da je uticaj mlade sultanije bio veći nego što je to bilo dozvoljeno ijednoj ženi prije nje.
Bajazit je na kraju izvršio samoubistvo zbog sramote koja je bila nanesena Oliveri
Olivera i Bajazit bili su u braku punih dvanaest godina, ali ona nikada nije prešla u islam. Ostala je pravoslavne vjere, a na dvoru u Jedrenu imala svog ličnog sveštenika. Poslije bitke kod Angore (Ankare) 1402, gde je tatarski emir Tamerlan nanio težak poraz Osmanlijama i zarobio sultana Bajazita, zarobljeništva je dopala i Olivera.
Prema osmanskoj tradiciji, Bajazit je 8. marta 1403. u tatarskom ropstvu na kraju izvršio samoubistvo zbog sramote koja je bila nanesena Oliveri. Olivera je oslobođena iz zatočeništva tokom 1403. zahvaljujući poslanstvu koje je njen brat Stefan Lazarević poslao Tamerlanu. Vratila se u Srbiju i nešto kasnije se trajno nastanila na dvoru svoga brata despota Stefana u tadašnjoj prestonici Beogradu. Sve do njegove smrti.
Princeza Olivera nije se više udavala i nije imala potomaka. Smatra se da je umrla posle 1444. godine i ne zna se gdje je sahranjena.
(Global CIR/NN)
